Kolegij je osmišljen sa svrhom sveobuhvatnog stjecanja znanja iz – primarno političke – povijesti Istočnog Rimskog odnosno Bizantskog Carstva od njegova začetka do pada Konstantinopola (Carigrada) pod osmanlijsku vlast 1453. g. Realizirat će se proučavanjem raspoloživih (objavljenih) vrela i najnovije stručne literature. Sastavni dio ovog kolegija jest i hrvatski povijesni prostor pod bizantskom vlašću. Svladavanjem predviđenog programa kroz aktivno sudjelovanje na predavanjima, radom u seminaru i polaganjem ispita, studenti će ovladati temeljnim procesima bizantske povijesti, kulture i civilizacije u čijim su temeljima zasade rimskog prava i državnog ustrojstva, grčkog jezika i civilizacije te kršćanskog svjetonazora. 1) uspostava i rani bizantski period: razdioba Rimskog Carstva i rađanje Istočnog (Bizantskog) Carstva, osnutak Konstantinopolisa; vladavina Konstantina Velikog (306.-337.), Teodozija I. (379.-395.), Justinijana I. (527.-565.), Mauricija (582.-602.), ekumenski crkveni sabori: 325., 381., 431., 451., 553.; 2) srednji bizantski period: od vremena vladavine Heraklija (610.-641.) do Mihaela III. Pijanca (842.-867.); reorganizacija Carstva – teme (vojne provincije); slom Perzije; pojava islama i arapska osvajanja; slavenska doseoba; treći carigradski sabor (680./681.); ikonoborstvo; drugi nicejski sabor (787.); 3) zlatno doba Bizantskog Carstva (867.-1057.): vrijeme vladavine makedonske dinastije (od Bazilija I. Makedonca (867.-886.) do Mihaela VI. Stratiotika (1056.-1057.); misijska djelatnost Ćirila i Metoda (od 864.); Focijev crkveni raskol (867.); bizantska vlast na južnoitalskim prostorima; vladavina Bazilija II. Bugaroubojice (976.-1025.); 4) opadanje i propast Srednjobizantskog carstva: uspon feudalizma; dokidanje tema; jačanje birokracije; osvajanje Armenije1045.; veliki crkveni raskol (1054.); izumiranje makedonske i uspon dinastije Duka (1059.-1081.); osvajanja Normana, Pečenega, Mađara; osmanlijska (turska) osvajanja; stvaranje Rumskog sultanata (oko 1080.); uspon Duklje (kraljevina 1077.); 5) dinastija Komnena (1081.-1185.): ratovi Aleksija I. (1081.-1118.) s Normanima, Pečenegima, Osmanlijama; uspon Venecije; prva križarska vojna (1096.-1099.); borbe Ivana II. (1118.-1143.) s Pečenezima, Mađarima, Osmanlijama; restauracija i gospodarski kolaps u vrijeme Manuela I. (1143.-1180.); druga križarska vojna (1147.-1149.); ratovi s Venecijom, Normanima, Osmanlijama; jačanje Nemanjića (1196.-1227.); uspon dinastije Anđela (1185.-1204.) i opadanje Bizanta; osamostaljivanje Bugara i Nemanjića (1190.); četvrta križarska vojna i propast Bizantskog Carstva (1202.-1204); 6) opadanje i propast Carstva (1204.-1453.): Latinsko carstvo (1204.-1261.), Epirska država, Nicejsko Carstvo, Trapezuntsko Carstvo; peta (1228.-1229.) i šesta (1248.-1254.) križarska vojna; dinastije Paleologa i Kantakuzena (1258.-1453.); borbe s Perzijancima, Arapima, Osmanlijama; kristijanizacija Bugara, Srba, Rusa; vladavina Mihaela VIII. Paleologa (1258.-1282.); drugi lionski sabor i crkvena unija (1274.); slom križarske vlasti na Bliskom Istoku (1291.); Andronik II. Paleolog (1282.-1328.) i jačanje monaštva (Sveta Gora); građanski ratovi (1321-1354); vladavina Ivana VI. Kantakuzena (1328.-1354.); osvajanja Stefana Dušana (1331.-1355.); osmanlijska osvajanja u Maloj Aziji, Galipolju i Europi; vladavina Ivana V. Paleologa (1354.-1391.), osmanlijski suverenitet nad Bizantom, bitke na Marici (1371.) i Kosovu (1389.), vladavina Manuela II. Paleologa (1391.-1425.); ratovi Osmanlija i Mongola; osmanlijske opsade Carigrada; vladavina Ivana VIII. Paleologa (1425.-1448.); crkveni sabor u Baselu-Ferrari-Firenci i crkvena unija (1439.); križarski pohodi Janoša Hunjadija; vladavina Konstantina XII. Paleologa (1448.-1453.), propast Carigrada (1453.) i osvajanje ostataka Bizantskog Carstva.

G. Ostrogorski, Povijest Bizanta, Zagreb 2002.

J. Haldon, Warfare, State and Society in the Byzantine world, 565-1204, London 1999., str. 13-33; G. T. Dennis, „Byzantine Heavy Artillery: The Helepolis“, Greek, Roman, and Byzantine Studies, 99 (1998): 99-115; S. Turnbull, „The Walls of Constantinople“, The Fall of Constantinople. The Ottoman Conquest of Byzantium, Botely 2007., str. 104-112.; L. James, „Men, Women, Eunuchs: Gender, Sex, and Power“, The Social History of Byzantium (ed. John Haldon), Oxford 2009., str. 31-50.; Konstantin Porfirogenet „O genealogiji Ibera u gradu Adranuciji“, O upravljanju Carstvom (ur. Mirko Mađor), Zagreb 2003. (odabrana poglavlja); I. Goldstein, Bizant na Jadranu, Zagreb 1992., str. 68-83.; I. Goldstein, „Bizantska vlast u Dalmaciji od 1165. do 1180. godine“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 30 (1997): 9-28.

1. Redovito pohađanje nastave – prisutnost na najmanje 70% nastave prema studijskom programu i izvedbenom nastavnom planu;
2. Uredno izvršene seminarske obveze – bibliografsko istraživanje, sudjelovanje u seminarskim diskusijama;
3. Stjecanje minimalnog uspjeha od 35 % tijekom nastave unutar zadanih nastavnih aktivnosti – ostvareno kumulativno.

1. Nastavne aktivnosti (seminarski rad, seminarsko izlaganje, esej i aktivnosti na nastavi)
2. Završni ispit (pismeni).

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:

dovoljan (2) – 50–64,9%
dobar (3) – 65–79,9%
vrlo dobar (4) – 80–89,9%
izvrstan (5) – 90% i više

Način stjecanja ocjene:

a) Nastavne aktivnosti – 70 % ocjene

• seminarski rad – 25%
• seminarsko izlaganje – 5%
• esej – 20%
• aktivnosti na nastavi – 20%

b) Završni ispit – 30% ocjene (za prolaz je nužno riješiti 50% ispita)

• pismeni ispit – 30%